Možemo li spriječiti pretilost?

Možemo li spriječiti pretilost?

Sprječavanje debljanja

Dobra je vijest da debljanje možemo spriječiti

Prema algoritmu liječenja Evropskog udruženja za ispitivanje pretilosti (European Association for the study of the obesity, EASO) iz 2015. kontrola težine uključuje nekoliko tehnika i strategija.² One uključuju nefarmakološke intervencije kao što su dijetetske terapije, fizičku aktivnost i bihevioralnu terapiju.²

Da biste izgubili na težini, potreban je energetski deficit.² Najbolje prakse preporučuju sljedeće tehnike za smanjenje dijetetskog unosa energije:²

Pisanje dnevnika prehrane pruža kvalitativnu procjenu prehrane te se može koristiti kao pomoć da bi osoba identificirala učestalost objeda (noćni objedi, grickalice, preskakanje objeda), percepcije i vjerovanja o emotivnom prehrambenom ponašanju (kognicija), prehrambene navike (ponašanje) te uticaj okruženja na zdravu prehranu. Prehrambeni savjeti trebali bi ohrabriti ljude da se zdravo hrane i naglasiti potrebu povećanog unosa povrća, graha, mahunarki, leće, žitarica, nezaslađenih žitarica i vlakana te potrebu da se malomasni mliječni i mesni proizvodi zamijene visokomasnim alternativama.

Preporučuje se da izbjegavate hranu koja sadrži dodate šećere i zasićene masnoće kao i konzumaciju slatkih pića i alkohola. Energetsku (kalorijsku) restrikciju je potrebno individualno odrediti da bi se uzele u obzir nutritivne navike, fizička aktivnost, komorbiditeti i prethodni pokušaji gubljenja na težini. Propisivanje energetski restriktivne dijete može zahtijevati intervenciju nutricionista.

Preporučeni dijetni režim za gubljenje težine za osobu obično traži manjak od 600 kcal/dan. Manjak od 600 kcal (2,600 kJ) dnevno znači gubitak od 0,5 kg sedmično. Prema tome, za pretilu ženu koja vodi sjedilački način života, sa BMI-em od 32 kg/m2 i procijenjenim dnevnim unosom od 2100 kcal (8800 kJ) bilo bi prikladno propisati dijetu od 1400–1600 kcal (6,000–7,000 kJ).²

Fizička aktivnost je dio gubitka energije svake osobe.3 Dugoročno povećanje fizičke aktivnosti, bilo kroz svakodnevne aktivnosti ili redovno vježbanje, igra važnu ulogu u održavanju težine i povećanju gubitka težine². Međutim, povećanje fizičke aktivnosti kao način gubitka težine svako može ostvariti.

Održavanje gubitka težine zahtijeva prosječno dnevno trošenje energije od 80% do 90% više od metaboličke stope mirovanja (RMR).3 Na primjer, neko sa RMR-om od 1500 kcal/dan treba potrošiti 1000 kcal/dan u fizičkoj aktivnosti da bi postigao cilj.
Zdravstvene koristi redovnog vježbanja osim gubitka težine uključuju poboljšanja kardiovaskularnog zdravlja.3 Opcije povećane fizičke aktivnosti uključuju povećanja svakodnevnog vježbanja (šetanje, penjanje po stepenicama uz sport ili fitnes) ili promjenu životnog stila da bi se smanjilo sjedenje (npr. gledanje televizije).² Obje metode mogu poboljšati spremnost i omogućiti stabilnost težine putem smanjenje intraabdominalnog masnog tkiva i povećanja mišićnog tkiva kao i smanjenja potrošnje energije u mirovanju. Savjeti u pogledu vježbanja moraju biti personalizirani prema sposobnostima i zdravlju pojedinca te se fokusirati na postepeno povećanje nivoa i učestalosti.²
Dokazi ukazuju da aerobne i vježbe otpornosti koriste pojedincima u borbi sa kilogramima.² Zbog toga sve naučne smjernice preporučuju najmanje 150 minuta umjerenog aerobnog vježbanja sedmično (poput brzog hodanja) u kombinaciji sa vježbama otpora tri puta sedmično da bi se povećala jakost mišića.2

Gubitak težine može se postići kroz kalorijsku restirkciju, ali bez promjena ponašanja, vjerovatno će doći do povratka kilograma.3

Iako faktori okruženja utiču na pretilost pojedinca, svako treba naučiti kako da napravi trajne promjene životnog stila (ponašanje u jelu i aktivnosti) da bi trajno izgubio na težini.3 Pojedinci moraju prepoznati i zaobići znakove sjedilačkog života i prejedanja da bi usvojili promjene životnog stila.

Osobe koje ne mogu promijeniti svoje prehrambene navike sami mogu imati koristi od bihevioranog terapeuta.3

Ciljevi:3

  • Pomoći pojedincima da promijene svoje prehrambene navike, aktivnosti i mišljenja zbog kojih su izloženi pretilosti
  • Fokusirati se na specifične puteve do postizanja ovih ciljeva koji mogu uključivati prepoznavanje i uklanjanje prepreka da bi se razvile bolje prehrambene navike i aktivnosti

Samonadzor je opažanje i bilježenje bihevioralnih aspekata kao što su unos kalorija, vježbanje i/ili upotreba lijekova². Također se odnosi na praćenje ishoda tih ponašanja (npr. promjene težine). Samonadzor ponašanja kao dio bihevioralne terapije obično mijenja ponašanje u željenom smjeru. Nadalje, time je moguće dobiti bilješke koje može pregledati ljekar².

Ipak, zdrava tjelesna težina je zajednička odgovornost¹

Prevencija nije samo odgovornost pojedinca nego to traži strukturalne promjene u društvu.
Strategije za promociju prikladne prehrane i fizičke aktivnosti uključuju koordinirano djelovanje svih uključenih sektora.¹

Zdrava tjelesna težina za sve
Zajednička odgovornost
Vlada Potrošač Industrija/trgovina Mediji
Hrana i aktivnost
zakonodavstvo
inicijative i
provedba
Obrazovana i
upoznata
javnost
Obučeni trgovci
i menadžeri
Odgovorno
oglašavanje
Savjetovanje
industrije/trgovina
Potrošač
koji
bira
Prikladna
dostupnost i
promocija
Saopštenja
i obrazovanje
o zdravlju
Potrošač
i zaštita
potrošača
Zdrave prakse
kod kuće
Osiguranje
kvalitete
Zagovaranje
Sakupljanje
informacija i
istraživanje
Učestvovanje
zajednice
(stavovi i
prakse)
Informativno
označavanje i
bira
potrošača
Objavljivanje
uspjeha
Pružanje
usluga povezanih
sa zdravljem
Aktivne potrošačke
grupe
  Otkrivanje
lažnih
tvrdnji o zdravlju
Prehrambene smjernice
Nacionalna posvećenost kontroli pretilosti
Konsultacije sa SZO-om u pogledu pretilosti

Reference